Tko je izumio hladnjak?

Ne znam za vas, ali ja ne mogu zamisliti život bez hladnjaka gdje držim ono što mi je najdraže – hrana!

I tko je zaslužan za to?

U antici, snijeg i led služili su kao prirodna sredstva za hlađenje. Nešto napredniji način bio je pomoću rastapanja određene soli u vodi, koja svojim rastapanjem snižava temperaturu vode.

noc487no-jedenje

Suvremena povijest hladnjaka počela je u 18. stoljeću kada je William Cullen na sveučilištu u Glasgowu razvio uređaj za umjetno hlađenje. Nitko, osim kolega iz znanstvene zajednice, nije pokazao interes za taj izum. Američki izumitelj Oliver Evans 1804. godine  napravio je prvi dizajn za hladnjak, koji, do 1834. nije privukao ničiji interes. Godine 1844. John Gorrie, na temelju Oliverovog dizajna, napravio je uređaj koji je služio za hlađenje prostorije za svoje pacijente, koji su patili od žutice.

Prvi plinovi koji su korišteni u hladnjaku doveli su do dosta nesreća, tako da su počeli koristiti freon. Ipak, kad su uvidjeli da je freon opasan za prirodu tj. da uništava ozonski omotač, počelo je korištenje sigurnijeg i boljeg za prirodu plina. Bez toga, rad hladnjaka ne bi bio moguć.

Zanimljivo je da je  hladnjak proglašen najpametnijim izumom koji je uvelike obilježio povijest prehrane čovječanstva. Osim hladnjaka, na popisu su se našli i pasterizirano mlijeko, limenke, a slijede štednjak, mikrovalna pećnica, friteza, kombajn i mnogi drugi.

 

 

 

 

 

Tko je izumio kišobran?

Ima ga vjerojatno u svakom domu, štiti nas od kiše i ima ga u svim bojama i veličinama. Kišobran je predmet iz naše svakodnevice bez kojega bi i mogli, ali s njima nam je ljepše, suše i veselije:)

frog-with-an-umbrella

Engleska riječ za kišobran, umbrella, dolazi od latinske umbra, što označava sjenu ili hlad, budući da su prvi kišobrani bili, u biti, suncobrani. Dokaze o tim prvim suncobranima nalazimo u umjetnosti Egipta, Sirije i Grčke i Kine. Uprvo je u Kini suncobran postao kišobran. Naime, Kinezi su bili prvi koji učini svoje kišobrane vodootpornim i upotrijebe ga kao zaštitu od kiše. Svoje papirnate suncobrane su premazali voskom i lakirali da bi ih mogli upotrebljavati za kišu.

U Europi, kišobrani su postali popularni u 16. stoljeću i to, u početku samo među ženama. Među muškarcima, kišobran je popularizirao putnik Perzijom, Jonas Hanway, u 18. stoljeću.
Prvi europski kišobrani bili su napravljeni od drva ili kitovih kostiju i pokriveni kožom alpaka ili nauljenom tkaninom. Obrtnici su napravili savijene ručke na kišobranu od tvrdog drva kao što je ebanovina i bili su dobro plaćeni za svoj trud.
1852 Samuel Fox je izumio kišobran s čeličnom konstrukcijom upotrebljavajući način na koji su žice upotrebljene u krinolini i u ženskim korzetima.

Prva prodavaonica kišobrana otvorena je 1830. godine u Oxfordskoj ulici 53, u Londonu u Engleskoj, te prodavaonica radi i danas.

Tko je izumio internet?

Počinjem blog s pričom o tome tko je izumio internet jer bez njega ovog bloga ne bi ni bilo.

Internet je promijenio 20. stoljeće, onako kako je tiskarski stroj promijenio 15. stoljeće.

Ideja interneta potječe od Leonarda Kleinrock’s, koji je 1961. godine objavio svoj rad Tok informacija u velikim komunikacijskim mrežama. Uz pomoć J.C. R Licklidra i ideje Kleinrock’sa, Robert Taylor stvorio je ideju mreže koja će kasnije postati Arpanet.

internet

Arpanet je kratica za Advanced Research Project Agency (Agencija za napredne istraživačke projekte), dok net označava računalnu mrežu. Arpanetom se služila američka vojska želeći povezati sva svoja računala, kako bi se podaci raštrkani po različitim računalima sačuvali i pri nuklearnom napadu na SAD.

Nakon toga je Britanac Tim Berners-Lee u švicarskom CERN-u izmislio World Wide Web (WWW) te nam je tako omogućio korištenje interneta kakvog danas poznajemo. U komercijalne svrhe, internet se počeo koristiti u kasnim 80-ima, a od sredine 90-ih, internet je imao revolucionarni utjecaj na kulturu i trgovinu, omogučivši brzu komunikaciju putem e-maila, chata, Skype-a, dijeljenje informacija putem društvenih mreža te omogučivši on-line trgovinu.

Internet spaja ljude s različitih dijelova svijeta, ubrzava komunikaciju i poslovanje, ali postoje i niz negativnih posljedica s kojima se danas borima.
Ipak, bez interneta svijet zaista ne bi bio ono što je danas.